Korist od društvene odgovornosti

Zahvaljujući blagdanskom vremenu koje je iza nas, još smo jednom postali svjedoci brojnih humanitarnih akcija, darova onima kojima je to zaista potrebno. A svi nekako baš u to doba reagiramo ljudski i poželimo na neki način pomoći ili doprinijeti boljitku društva. Bez obzira na to o kakvoj se pomoći radilo, ona je svakako dobrodošla. No, postavlja se pitanje tko tu zapravo ima najviše koristi i koji su suštinski razlozi razvijanja društveno odgovornog ponašanja poduzeća.

Ako pogledamo bilo koje srednje poduzeće iz proizvodne perspektive, važno je uočiti samu proizvodnju te kupce radi kojih se proizvodnja i odvija. Lanac se proširuje na vlasnike i brigu o zaposlenicima ako strukturu poduzeća pogledamo sa perspektive menadžmenta. No danas, sve se češće naglasak stavlja na dionike poduzeća, odnosno sve one koji na neki način utječu na rad poduzeća, bilo da je utjecaj vidljiv danas ili u budućnosti.  Od poduzeća se očekuje da vodi brigu o svojim zaposlenicima, da djeluje u skladu sa vladinim odredbama, da vodi brigu o dioničarima te da stavi naglasak na brigu o kupcima. Kupci su krucijalni dio postojanja poduzeća jer bez istih ono ne bi postojalo. Često se briga o kupcima svodi na marketinški dio aktivnosti unutar poduzeća, a te aktivnosti postaju sve brojnije kako raste konkurencija. Sredstva se više ne biraju, čak i oni najosjetljiviji postaju alat kako bi se pridobili novi ili zadržali stari potrošači. Ovdje ponajprije mislimo na one skupine našeg društva kojima je potrebna njega, skrb i pomoć. Poduzeća iniciraju akcije, darivanja, financiranja kako bi se pomoglo potrebitima, no tko doista u ovakvim slučajevima ima najveću korist?       

Nakon što pomognu, poduzeća 'stave na sva zvona' kako su učinili nešto što zapravo nije sebično, nego potiče na daljnju pomoć, a i podsjeti nas kako smo zajedno jači i možemo postići puno. S druge strane, bi li ista poduzeća postupala tako da im ovakve akcije ne pridonose izgradnji pozitivnog imidža naspram konkurencije?

U Hrvatskoj, zadnjih se desetak godina populariziralo društveno odgovorno ponašanje prema drugima (ili potrebitima)  te se isto djelovanje dobro istaknulo u medijima. Da li je potrebno izgraditi kompletni marketinški plan za oglašavanje nečijeg dobrog djela? Koja je točna svrha toga ako je cilj pomoći ionako već postignut. Podizanje 'rejtinga' našeg poduzeća? Vrlo vjerojatno. Druga opcija je poticanje drugih da pomognu, no oni do kojih ovakvi oglasi stižu, ne mogu ni približno mjeriti svoje skromne budžete sa milijunskim iznosima pomoći. Ili se veći efekt postiže ako se pomoć doista pruži bez puno buke?

Uzmimo za primjer Vipnet. Na stranicama ovog poduzeća postoji cijela paleta informacija o društveno odgovornom poslovanju, od društva znanja, preko okoliša, zdravlja i sigurnosti…  Najveći projekt uključuje projekt razminiranja ''Kretanje. Kominukacija. Život.'' u koji je uloženo 10 milijuna kuna za potrebe čišćenja 7 hrvatskih županija. Bez previše buke. Ove je godine Vipnet organizirao božićni koncert u znaku društvene odgovornosti. Bez buke. S druge strane, televizijske kuće jako dobro iskorištavaju svoju moć te svoje društvene aktivnosti ističu na način da potiču uključenost drugih. Zahvaljujući tome, velik se dio visokobudžetnih projekata ostvario kao i projekt RTL Televizije ''Budi mi prijatelj'' koji već nekoliko godina radi na pomoći djeci s posebnim potrebama. 

Naravno, lako je biti socijalno odgovoran kada postoje veliki budžeti, no postoje i primjeri manjih poduzeća koja potpomažu rad dječjih sportskih klubova. Cilj? Isključivo pomoć.

Na kraju, je li društveno odgovorno poslovanje samo marketinški alat ili doista istinska potreba za doprinosom? Kako god bilo, to doista nije važno. Bilo kakva javna ili tiha akcija koja se provodi u svrhu podizanja svijesti društva je dobrodošla i ovdje je višestruka korist itekako vidljiva. No, nemojmo zaboraviti spomenuti kako nam za društvenu odgovornost nikako ne trebaju veliki budžeti, nego samo dobra ideja i dobra volja.