ponedjeljak, 21. siječnja 2013.

MAKSIMIZACIJA vs. OPTIMIZACIJA





 Na zadnjem predavanju iz predmeta „Društvena odgovornost poduzeća“ imali smo debatu kojoj je tema je bila maksimizacija ili optimizacija profita? Već smo upoznati sa tim pitanjem i ono nam  se svakodnevno nameće, a ni sami neznamo potpuno točan odgovor. Mislimo da su na početku debate timovi treabli prvo definirati što zapravo znači „optimizacija“, a što „makismizacija“ profita kako bi bili više uključeni u samu debatu i sudjelovanje. Većina bi se vjerojatno odlučila za optimizaciju (koje je prema ispitivanjima i dugoročnije poslovanje), ali po nama su za dlaku bolje argumente imali tim koji se zalagao za maksimizaciju profita. Za to smo se odlučili jer  se tim za optimizaciju polako „gubio“ prikom odgovora na pitanja iz publike i uglavnom im je na svako pitanje odgovor bio:“Mi smo društveno odgvorni i potrošači će prije kupovati od društveno odgovornih poduzeća.“ Glavni argumenti su im tijekom rasprave bili kako poduzeća ne smiju gledati samo na sebe i da samo oni društveno odgovorno posluju.  
Nije baš bilo nekih konkretnih objašnjenja ni primjera. Iz tih razloga smo se odlučili za maksimizaciju.

Složili smo se s njima kada su rekli da makimizacija profita ne znači nužno da će poduzeće u budućnosti propasti ili da oni iskorištavaju radnike maksimalo kako bi iz toga izvukli korist. Tim je rekao kako poduzeća maksimiziraju profit te tako mogu izdvajati više za plaće, programe obrazovanja te ne rade samo u svoju korist. Također izdvajanje više novca u državne blagajne u obliku poreza ( optimizacijska grupa je to  htjela pobiti sa činjenicom da je to porezna obveza, ali mi smatramo i već svi znamo kako se stvari danas „zataškuju“, i većina ih ne radi na takav način da prijavljuju sve  svoje dobiti, zaposlenike itd.) Samim time što povećavamo profit više se ulaže u društveno odgovorno poslovanje. Ostvarivanjem većeg profita djelujemo te povećavamo konkurentnost i ostvarujemo bolji položaj na tržištu.



             
No, budimo realni i priznajmo da  u praksi nije ništa ovako ni što se tiče optimizacije, ni maksimizacije profita. Danas dosta poduzeća zadržava profit za sebe, te ne gleda baš na radnike, a sa druge strane postoji mogućnost da društveno odgovorna poduzeća žele zaraditi samo na tom pridjevu „društveno odgovorna“. Realno, svi žele maksimizirati profit i sve će to  pasti po leđima potrošača. Samo kod maksimizera znamo unaprijed što nas čeka, a kod optimizera neznamo jer ni oni sami neznaju jer su donekle novi u svom poslovanju i tek se pokušavaju probiti. Ali kako smo već rekli pitanje makisimizacije i optimizacije se uvijek postavlja, i nikada nema najboljeg rješenja, uvijek jedna opcija ima kako prednosti tako i  nedostatke.  





                             

3 komentara:

  1. slažem se s vama kako kod maksimizera bar znamo unaprijed što nas očekuje, dok se po pitanju maksimizacije ili otpimizacije rijetka poduzeća razlikuju, dapače teško je uopće odrediti tko je u službi jednog a tko drugog. Ipak mislim da će teško i takvo razlučivanje dovesti do propasti onih koji maksimiziraju profit ako se svijest o društvenoj odgovornosti ne probudi u svakom potrošaču koji na kraju krajeva odlučuju da li će takva poduzeća moći opstati ili ne.

    OdgovoriIzbriši
  2. Poduzeće bi trebalo unaprijed planirati što činiti sa svojom dobiti, jer tko garantira da ce dio dobiti uložit u nešto novo, bolje, povecat place zaposlenima ili pak isplatit dividende dioničarima. Ne samo pošto poto trčat za profitom, bez ikakvih konkretnih planova, jer dugorocno nece poduzece opstat, jer ne zadovoljava interese svih stakeholdera, niti čini išta društveno korisno...

    OdgovoriIzbriši
  3. slažem se s prethodnim komentarom. maximizacija je loša ako se nema dobar plan za dugoročno poslovanje, ali ako se kasnije učini nešto dobro s tim profitom i postoje konkretni planovi- tada nema ništa loše u maximizaciji.

    OdgovoriIzbriši