Na zadnjem predavanju
iz predmeta „Društvena odgovornost poduzeća“ imali smo debatu kojoj je tema je
bila maksimizacija ili optimizacija profita? Već smo upoznati sa tim pitanjem i
ono nam se svakodnevno nameće, a ni sami
neznamo potpuno točan odgovor. Mislimo da su na početku debate timovi treabli
prvo definirati što zapravo znači „optimizacija“, a što „makismizacija“ profita
kako bi bili više uključeni u samu debatu i sudjelovanje. Većina bi se
vjerojatno odlučila za optimizaciju (koje je prema ispitivanjima i dugoročnije
poslovanje), ali po nama su za dlaku bolje argumente imali tim koji se zalagao
za maksimizaciju profita. Za to smo se odlučili jer se tim za optimizaciju polako „gubio“ prikom odgovora
na pitanja iz publike i uglavnom im je na svako pitanje odgovor bio:“Mi smo
društveno odgvorni i potrošači će prije kupovati od društveno odgovornih
poduzeća.“ Glavni argumenti su im tijekom rasprave bili kako poduzeća ne smiju
gledati samo na sebe i da samo oni društveno odgovorno posluju.
Nije baš bilo nekih
konkretnih objašnjenja ni primjera. Iz tih razloga smo se odlučili za
maksimizaciju.
Složili smo se s njima
kada su rekli da makimizacija profita ne znači nužno da će poduzeće u
budućnosti propasti ili da oni iskorištavaju radnike maksimalo kako bi iz toga
izvukli korist. Tim je rekao kako poduzeća maksimiziraju profit te tako mogu
izdvajati više za plaće, programe obrazovanja te ne rade samo u svoju korist. Također
izdvajanje više novca u državne blagajne u obliku poreza ( optimizacijska grupa
je to htjela pobiti sa činjenicom da je
to porezna obveza, ali mi smatramo i već svi znamo kako se stvari danas
„zataškuju“, i većina ih ne radi na takav način da prijavljuju sve svoje dobiti, zaposlenike itd.) Samim time
što povećavamo profit više se ulaže u društveno odgovorno poslovanje.
Ostvarivanjem većeg profita djelujemo te povećavamo konkurentnost i ostvarujemo
bolji položaj na tržištu.
No, budimo realni i
priznajmo da u praksi nije ništa ovako
ni što se tiče optimizacije, ni maksimizacije profita. Danas dosta poduzeća zadržava
profit za sebe, te ne gleda baš na radnike, a sa druge strane postoji mogućnost
da društveno odgovorna poduzeća žele zaraditi samo na tom pridjevu „društveno
odgovorna“. Realno, svi žele maksimizirati profit i sve će to pasti po leđima potrošača. Samo kod
maksimizera znamo unaprijed što nas čeka, a kod optimizera neznamo jer ni oni
sami neznaju jer su donekle novi u svom poslovanju i tek se pokušavaju probiti.
Ali kako smo već rekli pitanje makisimizacije i optimizacije se uvijek
postavlja, i nikada nema najboljeg rješenja, uvijek jedna opcija ima kako
prednosti tako i nedostatke.
slažem se s vama kako kod maksimizera bar znamo unaprijed što nas očekuje, dok se po pitanju maksimizacije ili otpimizacije rijetka poduzeća razlikuju, dapače teško je uopće odrediti tko je u službi jednog a tko drugog. Ipak mislim da će teško i takvo razlučivanje dovesti do propasti onih koji maksimiziraju profit ako se svijest o društvenoj odgovornosti ne probudi u svakom potrošaču koji na kraju krajeva odlučuju da li će takva poduzeća moći opstati ili ne.
OdgovoriIzbrišiPoduzeće bi trebalo unaprijed planirati što činiti sa svojom dobiti, jer tko garantira da ce dio dobiti uložit u nešto novo, bolje, povecat place zaposlenima ili pak isplatit dividende dioničarima. Ne samo pošto poto trčat za profitom, bez ikakvih konkretnih planova, jer dugorocno nece poduzece opstat, jer ne zadovoljava interese svih stakeholdera, niti čini išta društveno korisno...
OdgovoriIzbrišislažem se s prethodnim komentarom. maximizacija je loša ako se nema dobar plan za dugoročno poslovanje, ali ako se kasnije učini nešto dobro s tim profitom i postoje konkretni planovi- tada nema ništa loše u maximizaciji.
OdgovoriIzbriši