ponedjeljak, 21. siječnja 2013.

MAKSIMIZACIJA vs. OPTIMIZACIJA





 Na zadnjem predavanju iz predmeta „Društvena odgovornost poduzeća“ imali smo debatu kojoj je tema je bila maksimizacija ili optimizacija profita? Već smo upoznati sa tim pitanjem i ono nam  se svakodnevno nameće, a ni sami neznamo potpuno točan odgovor. Mislimo da su na početku debate timovi treabli prvo definirati što zapravo znači „optimizacija“, a što „makismizacija“ profita kako bi bili više uključeni u samu debatu i sudjelovanje. Većina bi se vjerojatno odlučila za optimizaciju (koje je prema ispitivanjima i dugoročnije poslovanje), ali po nama su za dlaku bolje argumente imali tim koji se zalagao za maksimizaciju profita. Za to smo se odlučili jer  se tim za optimizaciju polako „gubio“ prikom odgovora na pitanja iz publike i uglavnom im je na svako pitanje odgovor bio:“Mi smo društveno odgvorni i potrošači će prije kupovati od društveno odgovornih poduzeća.“ Glavni argumenti su im tijekom rasprave bili kako poduzeća ne smiju gledati samo na sebe i da samo oni društveno odgovorno posluju.  
Nije baš bilo nekih konkretnih objašnjenja ni primjera. Iz tih razloga smo se odlučili za maksimizaciju.

Složili smo se s njima kada su rekli da makimizacija profita ne znači nužno da će poduzeće u budućnosti propasti ili da oni iskorištavaju radnike maksimalo kako bi iz toga izvukli korist. Tim je rekao kako poduzeća maksimiziraju profit te tako mogu izdvajati više za plaće, programe obrazovanja te ne rade samo u svoju korist. Također izdvajanje više novca u državne blagajne u obliku poreza ( optimizacijska grupa je to  htjela pobiti sa činjenicom da je to porezna obveza, ali mi smatramo i već svi znamo kako se stvari danas „zataškuju“, i većina ih ne radi na takav način da prijavljuju sve  svoje dobiti, zaposlenike itd.) Samim time što povećavamo profit više se ulaže u društveno odgovorno poslovanje. Ostvarivanjem većeg profita djelujemo te povećavamo konkurentnost i ostvarujemo bolji položaj na tržištu.



             
No, budimo realni i priznajmo da  u praksi nije ništa ovako ni što se tiče optimizacije, ni maksimizacije profita. Danas dosta poduzeća zadržava profit za sebe, te ne gleda baš na radnike, a sa druge strane postoji mogućnost da društveno odgovorna poduzeća žele zaraditi samo na tom pridjevu „društveno odgovorna“. Realno, svi žele maksimizirati profit i sve će to  pasti po leđima potrošača. Samo kod maksimizera znamo unaprijed što nas čeka, a kod optimizera neznamo jer ni oni sami neznaju jer su donekle novi u svom poslovanju i tek se pokušavaju probiti. Ali kako smo već rekli pitanje makisimizacije i optimizacije se uvijek postavlja, i nikada nema najboljeg rješenja, uvijek jedna opcija ima kako prednosti tako i  nedostatke.  





                             

nedjelja, 6. siječnja 2013.

DOP – projekti poduzeća u Hrvatskoj



U prethodnih nekoliko godina sve više poduzeća uvodi u svoje poslovanje praksu društvene odgovornosti. Usprkos recesiji i predviđanju sve lošije gospodarske situacije, posluje mnogo poduzeća koja si mogu dopustiti sudjelovanje u projektima od opće dobrobiti. Kako je nedavno zavšila 2012. godina i tek smo ušli u novu, 2013., donosimo vam nekoliko najznačajnijih projekata iz prethodne godine.


Zagrebačka banka – prisutna u mnogim sferama društvenog života

Projekti: 
  • Održivi razvoj – Eko projekt, Green city, Živim zeleno
  • Sponozorstva – kulturna događanja
  • Donacije - originalni proizvod s prepoznatljivim tradicijskim motivom ili obrtničkom tehnikom – 300.000 kn
  • Umjetnost i kultura
  • Vizualne umjetnosti – Izložba, Galerij@, Karim Rashid, Svijet igračaka, Medović, Auer,  Tuđa, Venecija – bijenale, Projekt – Triptih
  • Glazba – 2Cellos, Božićni koncert, Zagrebačka filharmonija, Milanska skala
  • HOO 1.212.000, 00
  • Zajedno smo jači 775.000, 00
  • Unicef 748.957, 78 
  •  Muzej suvremene umjetnosti 500.000,00
  •  Kazališta 500.000,00
  •  Eko projekt: pošumljavanje opožarenih područja 395.478,89

Prema dostupnim podacima, preko izravnih donacija isplačeno je 300.000 kuna, u ostalim projektima je sudjelovala u ulozi sponzora. U razdoblju od 1.1.2012. do 30.9.2012.  Zagrebačka banka je ostvarila dobit nakon oporezivanja u iznosu od  1.200 milijuna kuna. Donacija od 300.000 kuna je svega 0,025% iznosa njihove dobiti. Dovoljno ili premalo?

DM

Projekti: 1. Jedni za druge zajedno – Program babybonus, Sve za nju, Djeca sunca
               2. Ekološka održivost – Tu čuvam prirodu, dm green city projekt 2012.
               3. Zdrav život – dm ženska utrka, dm millenium jump, dm damski kup
Nema dostupnih podataka koliko se izdvaja za projekte, samo napomenimo da im u prilog idu brojne nagrade prethodnik godina.

T-com

Objavljivanje izvješća GRI  pokazatelja prema svih smjernicama.
Šest najvećih ulaganja u zajednicu:
Sveukupno 4.131.436, 50 kuna. U razdoblju od 1.1.2012. do 30.9.2012. ostvarena je dobit od 1.377.070.130. Svakako pohvalno!

Banco popolare Croatia

Briga za zaštitu okoliša, održivi razvoj, odnos prema zaposlenicima i odgovornost prema društvenoj zajednici u kojoj djeluje dio su korporativne kulture. Ono što svakako treba spomenuti da je BPC jedina banka u Hrvatskoj čije je poslovanje potvrđeno oznakom Green label saveza za energetiku grada Zagreba. U svoje poslovanje uvode „zelene kredite“, poput zeleni kamatni, zeleni beskamatni, zeleni kredit, zeleni paket.

Svakako je pohvalno što poduzeća koja ostvaruju više milijunsku dobit dio tog novca na neki način ponovno vraćaju zajednici. Postavlja se svakao pitanje da li je to dovoljno? Prostora za napredak svakako ima, kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu. Ponekad se stekne dojam da društveno odgovorno poslovanje je samo neki novi trend, način da se naziv poduzeća zadrži u svjesti potrošača. Prilog u tome govore podaci do kojim je došao UNDP, koji govore da ukupni godišnji trošak za riješavanje gorućih globalnih problema iznosi svega 40 milijardi dolara. (Osnovna edukacije za sve 6 milijardi, čista voda 9 milijardi, reprodukcijsko zdravlje za sve žene 12 milijardi, osnovno zdravstvo i prehrana za sve 13 milijardi američkih dolara). Nama, čija imovina je daleko manja od ovakih iznosa, čini se kao veliki izdatak.  Ali, kada se uzem u obzir da je to svega 2,5% troškova za naoružanje 2007. godine, ili 4% bogatstva 200 najbogatijih ljudi na svijetu, ili 50% onoga što se potroši na alkohol u Europi u godini dana. Zar je stvarno moguće da okrećemo glavu od gorućih problema za koji postoje rješenja, a ne tiče nas se izravno? Ima li kraja ljudskoj ravnodušnosti i sebičnosti?


petak, 4. siječnja 2013.

Korist od društvene odgovornosti

Zahvaljujući blagdanskom vremenu koje je iza nas, još smo jednom postali svjedoci brojnih humanitarnih akcija, darova onima kojima je to zaista potrebno. A svi nekako baš u to doba reagiramo ljudski i poželimo na neki način pomoći ili doprinijeti boljitku društva. Bez obzira na to o kakvoj se pomoći radilo, ona je svakako dobrodošla. No, postavlja se pitanje tko tu zapravo ima najviše koristi i koji su suštinski razlozi razvijanja društveno odgovornog ponašanja poduzeća.



Ako pogledamo bilo koje srednje poduzeće iz proizvodne perspektive, važno je uočiti samu proizvodnju te kupce radi kojih se proizvodnja i odvija. Lanac se proširuje na vlasnike i brigu o zaposlenicima ako strukturu poduzeća pogledamo sa perspektive menadžmenta. No danas, sve se češće naglasak stavlja na dionike poduzeća, odnosno sve one koji na neki način utječu na rad poduzeća, bilo da je utjecaj vidljiv danas ili u budućnosti.  Od poduzeća se očekuje da vodi brigu o svojim zaposlenicima, da djeluje u skladu sa vladinim odredbama, da vodi brigu o dioničarima te da stavi naglasak na brigu o kupcima. Kupci su krucijalni dio postojanja poduzeća jer bez istih ono ne bi postojalo. Često se briga o kupcima svodi na marketinški dio aktivnosti unutar poduzeća, a te aktivnosti postaju sve brojnije kako raste konkurencija. Sredstva se više ne biraju, čak i oni najosjetljiviji postaju alat kako bi se pridobili novi ili zadržali stari potrošači. Ovdje ponajprije mislimo na one skupine našeg društva kojima je potrebna njega, skrb i pomoć. Poduzeća iniciraju akcije, darivanja, financiranja kako bi se pomoglo potrebitima, no tko doista u ovakvim slučajevima ima najveću korist?       

Nakon što pomognu, poduzeća 'stave na sva zvona' kako su učinili nešto što zapravo nije sebično, nego potiče na daljnju pomoć, a i podsjeti nas kako smo zajedno jači i možemo postići puno. S druge strane, bi li ista poduzeća postupala tako da im ovakve akcije ne pridonose izgradnji pozitivnog imidža naspram konkurencije?

U Hrvatskoj, zadnjih se desetak godina populariziralo društveno odgovorno ponašanje prema drugima (ili potrebitima)  te se isto djelovanje dobro istaknulo u medijima. Da li je potrebno izgraditi kompletni marketinški plan za oglašavanje nečijeg dobrog djela? Koja je točna svrha toga ako je cilj pomoći ionako već postignut. Podizanje 'rejtinga' našeg poduzeća? Vrlo vjerojatno. Druga opcija je poticanje drugih da pomognu, no oni do kojih ovakvi oglasi stižu, ne mogu ni približno mjeriti svoje skromne budžete sa milijunskim iznosima pomoći. Ili se veći efekt postiže ako se pomoć doista pruži bez puno buke?

Uzmimo za primjer Vipnet. Na stranicama ovog poduzeća postoji cijela paleta informacija o društveno odgovornom poslovanju, od društva znanja, preko okoliša, zdravlja i sigurnosti…  Najveći projekt uključuje projekt razminiranja ''Kretanje. Kominukacija. Život.'' u koji je uloženo 10 milijuna kuna za potrebe čišćenja 7 hrvatskih županija. Bez previše buke. Ove je godine Vipnet organizirao božićni koncert u znaku društvene odgovornosti. Bez buke. S druge strane, televizijske kuće jako dobro iskorištavaju svoju moć te svoje društvene aktivnosti ističu na način da potiču uključenost drugih. Zahvaljujući tome, velik se dio visokobudžetnih projekata ostvario kao i projekt RTL Televizije ''Budi mi prijatelj'' koji već nekoliko godina radi na pomoći djeci s posebnim potrebama. 






Naravno, lako je biti socijalno odgovoran kada postoje veliki budžeti, no postoje i primjeri manjih poduzeća koja potpomažu rad dječjih sportskih klubova. Cilj? Isključivo pomoć.

Na kraju, je li društveno odgovorno poslovanje samo marketinški alat ili doista istinska potreba za doprinosom? Kako god bilo, to doista nije važno. Bilo kakva javna ili tiha akcija koja se provodi u svrhu podizanja svijesti društva je dobrodošla i ovdje je višestruka korist itekako vidljiva. No, nemojmo zaboraviti spomenuti kako nam za društvenu odgovornost nikako ne trebaju veliki budžeti, nego samo dobra ideja i dobra volja.